Jezik naspram dijalekta: koja je razlika?

"Jezik je dijalekt s vojskom i mornaricom." — lingvist Max Weinreich

Naravno da znate što je jezik, ali možda ste malo zbunjeni oko toga kako se jezik razlikuje od dijalekta.

Osnovna ideja je da se jezik odnosi na sustav komunikacije s vlastitom gramatikom i rječnikom, koji se često prepoznaje kao poseban kulturni ili nacionalni identitet; dok je dijalekt varijanta jezika koja se govori u određenoj regiji ili od strane određene društvene skupine, a razlikuje se prvenstveno u izgovoru, rječniku i gramatici, ali je i dalje međusobno razumljiv (razgovijetan) s dominantnim jezikom koji se govori u tom području.

Dobro, uz to, pročitajte dalje o tri glavne razlike između jezika i dijalekta, a naučit ćete i kako se dijalekt razlikuje od naglaska.

Glavne razlike između jezika i dijalekata

Reći ću vam otvoreno: iako smo gore definirali razlike, ne postoji dogovorena definicija između jezika i dijalekta. Oboje su komunikacijski sustavi koje koriste izvorni govornici i svaki se može smatrati potpunim jezikom.

Primamljivo je skočiti na jasne usporedbe, ali u lingvistici neki koncepti nisu tako jednostavni kao što želimo da budu.

1. Jezici imaju državu, dok su dijalekti regionalni

"Jezik" je prema Merriam-Websteru definiran kao "riječi, njihov izgovor i metode njihova kombiniranja koje određena zajednica koristi i razumije."

"Dijalekt" je, s druge strane, definiran kao "regionalna varijanta jezika koja se razlikuje po obilježjima rječnika, gramatike i izgovora."

Možda ste primijetili da između ovih definicija nema velike razlike. Ali uvijek se ističe da su jezici nacionalni, dok se za dijalekte kaže da su regionalni i da ih često govori manji broj ljudi.

Svaka država ima barem jedan službeni jezik koji se koristi u službenim dokumentima i državnim aktivnostima.

Dok se većina ljudi tu zaustavi, mi možemo ići malo dublje – to jest, možemo biti lingvistički precizniji.

Dijalekt postaje jezik dekretom ili deklaracijom – država daje poseban status govornom sustavu kao službenom jeziku. Drugim riječima, jezik se smatra jezikom zato što ga je država priznala.

Na primjer, kada su Filipini birali jedan od svojih osam glavnih dijalekata da postane službeni jezik, nije bila slučajnost što je tagaloški pobijedio.

Iako većina zemlje u to vrijeme jedva da je govorila tagaloški/filipinski, to nije spriječilo čelnike zemlje u glavnom gradu, koji su tečno govorili tagaloški, da ga usvoje kao nacionalni jezik.

Budući da su jezici tehnički dijalekti, postoje mnoge situacije u kojima se ljudi koji govore različite jezike mogu savršeno razumjeti.

Uzmimo za primjer međusobnu razumljivost službenih jezika Danske, Švedske i Norveške. Evo standardne postavke priče:

Šala: Danac, Šveđanin i Norvežanin uđu u bar…

Poanta: I normalno razgovaraju

Točno. Većina Skandinavaca može razgovarati jedni s drugima bez korištenja tumača!

Službeno, oni govore tri različita jezika (danski, švedski i norveški), ali može se tvrditi da zapravo koriste tri srodna dijalekta koji vjerojatno potječu od zajedničkog materinskog jezika.

2. Jezici imaju standardne pisane oblike, dok su dijalekti uglavnom usmeni

Jezici često imaju standardna gramatička pravila i obilje literature. Oni postoje ne samo kao usmena tradicija već i kao pisani zapisi.

Dijalekti se, s druge strane, obično više govore nego pišu. Ako se i pišu, to obično nije u službenim ili nacionalnim dokumentima.

Iako je postojanje već dostupne literature svakako kriterij za odabir "službenog jezika", to funkcionira i obrnuto.

Proglasiti dijalekt službenim jezikom sam sebe održava, potičući pisce da stvaraju djela na tom jeziku. Budući da je država odredila određeni jezik kao službeni, svi njezini službeni poslovi bit će pisani na njemu.

To stvara efekt snježne grude, pa se sve više literature gomila na tom jeziku, dodatno ga jačajući.

3. Jezici se kvalitativno razlikuju od dijalekata

Mnogi tvrde da su jezici sami po sebi elegantniji ili sofisticiraniji od dijalekata.

Ali ako ovu sofisticiranost sudite prema razvijenoj težini ili složenosti jezika, onda bi arčinski – dijalekt koji se govori u planinskoj regiji Rusije – vašu zadaću iz francuskog učinio dječjom igrom.

Arčinski ima velik broj fonema (zvukova) i toliko mnogo konjugacijskih oblika da jedan glagol može proizvesti oko 1.502.839 oblika.

Ako se, s druge strane, želite raspravljati da elegancija jezika leži u njegovoj jednostavnosti, onda bi vam bilo teško braniti usvajanje teških jezika poput mandarinskog kineskog, mađarskog ili tajlandskog za svakodnevnu upotrebu.

Na primjer, kineski ima preko 50.000 znakova. Također je tonski jezik. To znači da jedan slog poput "ma", ovisno o tome kako ga izgovorite, može značiti "majka", "konj" ili nešto sasvim drugo.

Dakle, tko zapravo može reći što čini lijep jezik? I ne zaboravimo da postoje dijalekti koji su jednako vrijedni kao i službeno priznati jezici.

Koja je razlika između dijalekta i naglaska?

Dok smo već kod toga, možda biste željeli znati razliku između dijalekta i naglaska. Mnogi ih brkaju i često ih koriste naizmjenično. Dobra vijest je da je razlika ovdje puno jasnija:

Naglasak je podskup dijalekta.

Dok dijalekti pokrivaju sve aspekte jezika – gramatiku, vokabular i izgovor – naglasak se bavi samo trećim dijelom.

Prema Merriam-Webster rječniku, naglasak je "način govora tipičan za određenu skupinu ljudi, a posebno za domoroce ili stanovnike regije."

Naglasci su zanimljivi za proučavanje jer organiziraju govornike prema njihovoj geografskoj pripadnosti. Riječi i rečenice koje izgledaju isto mogu zvučati vrlo drugačije kada ih izgovore ljudi iz dvije različite regije.

Samo s engleskim već imate toliko naglasaka. Amerikanac, na primjer, jedva da razumije Škota, iako govore isti jezik.

Svaki od njih zauzvrat ima svoje regionalne varijante. Američki naglasci, na primjer, su duboki južnjački, teksaški, njujorški, bostonski, kalifornijski i mnogi drugi.

Zanimljivo je da većina govornika tvrdi da je njihov naglasak "ispravan" način izgovaranja riječi. Takvi smo mi ljudi.

Iako nečiji naglasak može imati određene društvene, ekonomske ili geopolitičke posljedice, svi naglasci su jednaki. I svatko ima naglasak. I svi zvuče lijepo.

Možete dobiti puno konteksta i čuti različite naglaske gledajući medije koje proizvode izvorni govornici. Jedan od sjajnih načina za to je korištenje jezičnog programa kao što je Lingflix.

Ako ste zainteresirani za dublje zaranjanje u temu jezika naspram dijalekata, razmislite o slušanju ovog informativnog TED govora:

Sada znamo: nema crno-bijele razlike između jezika i dijalekata, a naglasak je zapravo podskup dijalekta.

Sada ste opremljeni da razliku objasnite ljudima koji su još u mraku – a možda čak možete pridružiti raspravama iskusnih lingvista!