Japanska fonologija: 9 osnova koje treba zapamtiti

Dopustite mi da vam ispričam kratku, osobnu priču za koju mislim da naglašava važnost učenja japanske fonologije ili fonetike. Bio je snježan dan tijekom mog sata japanskog na malom sveučilištu usred ničega. Kao dio gramatičke vježbe, učiteljica mi je postavila nasumično pitanje.

Rekla je: "サミさん！先生はかわいいと思いますか？( さみさん！せんせいは かわいいと おもいますか？ )", što znači "Sami! Misliš li da sam slatka?"

Pokušavajući ne izgledati previše olakšano činjenicom da je to bilo jednostavno pitanje, kimnula sam i odgovorila: "うん。とっても怖いです！ ( うん。とっても こわい です！ )" U osnovi, rekla sam: "Da, nevjerojatno ste strašni!"

Šokirana, moja učiteljica je ispustila zvuk koji je zvučao kao gušenje. Nekoliko ljudi se počelo smijati, ali na sreću, moja prijateljica je brzo ustala u moju obranu, govoreći učiteljici da ne, da je slatka, stvarno je slatka: "いや！かわいいです！先生はかわいいですよ！ ( いや！かわいいです！せんせいは かわいい ですよ！ )"

To je bio trenutak kada sam naučila vrijednost japanske fonetike i jasnog izgovora. Na kraju ćete imati sve potrebne informacije da uočite razliku između こわい (strašno) i かわいい (slatko) — i još mnogo toga.

1. ん se računa kao jedna mora

Ako ste pokušavali oponašati (shadowing) japanski govor, možda ste primijetili da svaka njegova mora (gradivni blokovi slogova) ima jedan takt i istu duljinu.

Drugim riječima, jedna mora je u osnovi jedna kana (isključujući male kane poput ょ u ぎょ). Dakle, ako vježbate izgovor plještanjem, broj pljeskanja trebao bi odgovarati broju kana u danoj riječi.

Budući da je većina japanskih glasova par "suglasnik + samoglasnik", sam jezik na neki način prisiljava da imate relativno dosljedan ritam. To je, općenito, pravilo.

A onda tu je ん.

Zapamtite da je ん jedna mora i da je treba tako i izgovarati. Na primjer, riječ za "sada" ili 今度 (こんど) treba dobiti tri takta (KO-N-DO), a ne dva (KON-DO).

2. Svih pet japanskih samoglasnika izgovara se jednako

Japanski ima pet samoglasničkih glasova:

Osim činjenice da /i/ i /ɯ/ postaju bezvučni kada su okruženi određenim suglasnicima, ovih pet samoglasnika uvijek se izgovara isto.

Kad u ovom kontekstu kažem "bezvučni", to znači da vam glasnice ne vibriraju kada proizvodite te glasove. Ovo je lakše razumjeti kad to osjetite. Stavite prste na vrat kao da provjeravate puls. Izgovorite izraz "Who are you?" naglas, a zatim ga šapnite. Primjećujete li razliku?

Budući da postoji samo pet glasova, pobrinite se da ih izgovarate ispravno! A najbolji način za to je vježba, vježba i još vježbe.

Evo preporučene metode za vježbanje glasova ako nemate učitelja govora kojem biste se mogli obratiti (kao što sam ja imala):

• Pronađite videozapis na kojem govori izvorni japanski govornik i koji ima točne titlove.
• Pročitajte rečenicu iz titlova.
• Slušajte kako je izvorni govornik izgovara.
• Ponovno pročitajte rečenicu na temelju onoga što čujete.
• Sjednite ispred zrcala i uključite snimač zvuka. Gledajte svoja usta dok govorite i slušajte snimku. Usporedite je s verzijom izvornog govornika i primijetite sve razlike.
• Napravite odgovarajuće promjene na temelju onoga što ste primijetili i ponovite rečenicu još jednom.
• Nastavite sve dok ne usavršite rečenicu, a zatim prijeđite na drugu.

Srećom, možete pronaći videozapise s titlovima s izvornim japanskim govornicima na platformi za učenje jezika poput Lingflixa.

Često je dovoljno samo čuti ispravan izgovor određenog glasa da biste poboljšali svoj vlastiti. Drugi put možete čuti grešku, ali niste sigurni kako je ispraviti.

Ako se suočavate s potonjim problemom, možete unajmiti tutora posebno za rad na vašim vještinama izgovora. Vješt učitelj može vam pokazati ono što sami ne možete čuti.

Čak i ako nemate pristup profesionalnom tutoru, izvorni govornik ili partner za jezičnu razmjenu može vam reći zvuči li vaša snimka ispravno ili nešto zvuči čudno, čak i ako ne mogu točno objasniti zašto.

Ako niste spremni na takvu obvezu, također bih željela podijeliti izvrsnu seriju na YouTubeu od Fluent Forever koja detaljno promatra japanske samoglasnike — uključujući razlike između japanskog i engleskog glasa u:

3. Izbjegavajte pretvaranje pojedinačnih japanskih samoglasnika u engleske diftonge

Ako usporedite IPA stranice za engleski i japanski na koje sam dala poveznice pod "Zašto proučavati japansku fonetiku?", primijetit ćete jednu zapanjujuću razliku između njih: odjeljak za engleske samoglasnike golem je u usporedbi s japanskim.

Jedan od razloga je taj što engleski ima više samoglasničkih glasova od japanskog. Tu je i činjenica da engleski može biti podmukao oko diftonga, glasa u kojem se dva samoglasnika nalaze u jednom slogu.

Na primjer, uzmite englesku riječ "no". Izgovorite je kako to obično činite, a zatim je izgovorite polako. Trebali biste primijetiti da ima dva glasa: kratki glas /o/ nakon kojeg slijedi glas u /ʊ/. U biti, izgovarate "nou".

Sada primijenite ovo na japanski. Glas no u の nije diftong. Ovdje izgovarate /o/, ali stanite prije nego što dođete do /ʊ/.

Ne želim reći da japanski nikada ne stavlja dva samoglasnika zajedno. Na primjer, riječ 能力 (のうりょく) ili "sposobnost" sadrži glas /o/ u の i japanski glas /ɯ/ u う. Isto vrijedi i za izgovor imena glavnog grada Japana 東京 (とうきょう), gdje oba znaka imaju glasove /o/ i /ɯ/ jedan pored drugog.

4. Shvatite palatalizirane glasove

Jedan koncept koji je ključan za japanski izgovor je palatalizacija. Možda vam ovaj pojam nije poznat, ali to je nešto što često radite ne shvaćajući to.

Na primjer, evo videozapisa s vježbama koji objašnjava kako napraviti palatalizirane glasove engleskog jezika:

I evo još jednog videozapisa koji pokazuje promjene glasova u japanskom — odnosno što zapravo predstavljaju dijakritički znakovi u は → ば・ぱ:

Dok ste učili hiraganu i katakanu, možda ste naučili da se "male" kane mogu dodavati većima kako bi se stvorili novi glasovi — poput dodavanja び i よ da se dobije びょ.

Kada dodate malo や, ゆ ili よ japanskim suglasnicima, zapravo predstavljate palatalizirani glas.

Na primjer, glas g u ぎょ i ご nisu isti.

Isprobajte sami: ponavljajte glasove polako naprijed-natrag. Zatvorite oči i usredotočite pozornost na svoja usta. Odakle glasovi dolaze? Kakav vam je osjećaj u ustima? Trebali biste osjetiti da glas u ぎょ kao da dolazi s malo "višeg" mjesta nego onaj u ご.

Ako se mučite, mislim da pomaže šaputanje glasova. Ponovno, ぎょ sadrži palatalizirani /g/, dok je glas u ご obični /g/.

5. Razlikujte japanski /h/, /ç/ i /ɸ/

Iako su は, ひ, ふ, へ i ほ svi transkribirani tako da počinju slovom h (kao što možete vidjeti u ovoj studiji), ovdje zapravo postoje tri različita početna suglasnika: /h/, /ç/ i /ɸ/.

Sada se vratite na ご naspram ぎょ i ponovno pronađite razliku u osjećaju, a zatim pokušajte opet s ほ i ひょ. Trebali biste osjetiti razliku u položaju. A ako držite ruku ispred usta, također biste trebali primijetiti da mnogo manje zraka udara u vašu ruku kada kažete ひょ.

Glas u ひ, /ç/, je palatalizirana varijanta glasa /h/, dok je /ɸ/ novi, ali pristupačan glas s kojim ćete se morati malo poigrati usnicama. Ovo je važno jer ふ ima kombinacisu suglasničkih i samoglasničkih glasova koji ne postoje u engleskom: /ɸ/ + /ɯ/.

Dakle, koja je razlika između /f/ (kao u "fan") koji nam je svima poznat i /ɸ/ kao u planini 富士 (ふじ)?

Pa, kada pogledate ovaj vizualni IPA grafikon, možete vidjeti da je tehnički naziv za /f/ "labiodentalni frikativ", dok je za /ɸ/ "bilabijalni frikativ". To je fancy način da se kaže da jedan glas uključuje dodir vaše usne o zube, a drugi uključuje obje vaše usne, ali ne i zube.

Pretvarajte se da pušete svijeću i zamrznite usred puhanja. Obratite pozornost na osjećaj u ustima, a zatim održavajte taj položaj dok izgovarate ふ. Ako niste sigurni, provjerite ovu poveznicu s Wasabi Japanese i usporedite svoj izgovor s onim izvornog govornika.

6. Japansko "R" se jako razlikuje od engleskog

Moja učiteljica japanskog (ona koju sam spomenula u uvodu) jednom je rekla da je najteža engleska riječ za izgovor japanskim govornicima "really". To je zato što je, u smislu položaja jezika, japanski /ɾ/ negdje između engleskog /r/ i /l/.

Evo dobrog objašnjenja japanskog glasa r:

Pretvarajte se da pjevate božićnu pjesmu — "la la la la la, la la la la!" — i obratite pozornost na to gdje vam je jezik. Trebao bi biti neposredno iznad vaših gornjih zuba, gotovo da ih dodiruje. Sada, skinite ružni džemper i zapjevajte početak nekreativne klike — "ra ra ra!" — i opet, obratite pozornost na to gdje vam je jezik.

Zatim izgovorite la, i bez zaustavljanja daha, izgovorite r, tako da dobijete besmisleni zvuk poput la-err. Trebali biste primijetiti da u osnovi pratite sićušnu liniju unatrag od položaja jezika za l do položaja za r.

Sada kada ste to shvatili, odaberite položaj u sredini i izgovorite nekoliko japanskih riječi koje počinju s ovim glasom r, poput ラーメン ("ramen"). Ako glas nije glas l, ne baš glas r, ali također se čini negdje u sredini, na pravom ste putu!

7. し ne zvuči kao "she" (a također ćete možda morati naučiti nešto kineskog)

Suprotno onome što su vas možda učili, し ne zvuči isto kao "she".

Glas u "she" zove se "bezvučni postalveolarni frikativ" i izgleda ovako: /ʃ/. U međuvremenu, glas u し (i njegovom katakana paru シ) je "bezvučni alveolo-palatalni frikativ" i izgleda ovako: /ɕ/.

To su različiti glasovi.

Nažalost, nema puno dobrih resursa o tome kako izgovoriti し, pa ću vas uputiti na nekoliko videozapisa namijenjenih učenicima mandarinskog kineskog, budući da glas /ɕ/ postoji u oba jezika.

Još jedan glas koji ćete čuti i u mandarinskom i u japanskom je /tɕ/. Japanski predstavlja ovaj glas znakovima つ u hiragani i ツ u katakani.

Možete početi gledanjem videozapisa s OLS Mandarin, koji uspoređuje nekoliko suglasničkih glasova mandarinskog. Pomno obratite pozornost na pinyin oznake x i j, koje grubo odgovaraju glasovima し i つ, redom:

Pokušajte čuti razliku između ova dva glasa, a zatim pogledajte nekoliko videozapisa koji detaljnije govore o glasovima, poput onih od Yoyo Chinese (za し i za ち):

Ako ste voljni ići za preciznijim objašnjenjem i ne smeta vam naučiti malo više o mandarinskom sh i zh, pogledajte izvrsne videozapise Litao Chinese (za し i za ち):

Nažalost, japanski glas じ (varijabilno, /ʑ/ i /dʑ/) ne postoji u mandarinskom. Jedina razlika između し i じ je u tome što je し bezvučan (vaše glasnice ne vibriraju), dok je じ zvučan (vaše glasnice trebaju vibrirati).

8. U japanskom postoji pet različitih glasova "N"

Naime, to su:

• Normalan glas n ili /n/. Na primjer, imate 海苔 (のり), osušenu morsku travu koja se često koristi u japanskoj hrani.
• Palatalizirani /ɲ/. Ovo dolazi prije suglasnika koji nisu い ili mali glasovi よ, や i ゆ.
• N koji postaje m. Ako ste se ikada zapitali zašto se 頑張る (がんばる) ili "sretno/daj sve od sebe" često pogrešno piše kao gambaru u nekim udžbenicima ili razgovornicima, vjerojatno ste upoznati s pravilom da /n/ postaje /m/ (kao u "mama") prije /b/ (kao u "baka") ili /p/ (kao u "pala").
• Glas /ŋ/. Ovo zvuči kao glas ng u -ing u riječima poput "going" ili "sing". Događa se kada ん dođe prije glasa /k/ ili /g/.
• Glas /ɴ/. Ovo je glas ん kada se pojavi prije stanke ili, kako to Wikipedia kaže, na kraju iskaza poput u すみません… ili "Oprostite/izvinite…" Usput, evo dobra rasprava koja objašnjava kako izgovoriti すみません.

9. Japanski ima tonski naglasak (baš kao i engleski!)

Slično engleskom (gdje se riječ "certain" izgovara kao CER-tain, a ne cer-TAIN), riječi na japanskom se naglašavaju na specifičan način.

Željet ćete zapamtiti da su sve japanske riječi jednako naglašene, ali slijede nekoliko posebnih obrazaca visokih i niskih tonova. 銀行 (ぎんこう) ili "banka", na primjer, počinje niskim tonom nakon kojeg slijede tri mora visokog tona.

Iako postoji nekoliko glavnih obrazaca koje japanske riječi slijede, ti obrasci nisu fiksni i variraju ovisno o tome što se događa u rečenici. Na primjer, u tokijskom/standardnom dijalektu japanskog postoje dva temeljna pravila:

1. Prve dvije more riječi neće imati istu razinu tona. Drugim riječima, ako je prva mora visoka, onda će druga biti niska i obrnuto.

2. Jednom kada ton riječi padne, neće se više povići. Za razliku od mandarinskog kineskog, standardni japanski nema intonaciju padanja-povišenja kao u riječima poput 买 ili "kupiti".

Ako vas sve ovo boli glava, predlažem da provedete neko vrijeme učeći o tome kako tonski naglasak funkcionira. Također ćete htjeti naučiti šačicu uobičajenih riječi za svaki obrazac kako biste stekli osjećaj za svaki od njih. Zatim, jednostavno obratite pozornost na njihov naglasak dok konzumirate medije ili slušate ljude kako govore.

U slučaju da želite ovo detaljno proučiti, tip po imenu Dogen objavio je opsežnu seriju na tu temu.

Zašto proučavati japansku fonetiku?

Kada sam počela učiti japanski, rekli su mi da je japanski izgovor vrlo lak. Zapravo, na izgovor smo potrošili samo jedan sat iz sljedećih razloga:

• Jezik je atonalan. Nije kao, recimo, mandarinski kineski gdje način na koji izgovarate određene riječi mijenja njihovo značenje i znak koji koristite za njihovo pisanje. Na primjer, kineski znakovi za "kupiti" i "prodati" su 买 i 卖, redom. Oba zvuče kao "mai", osim što prvi ima intonaciju pada-povišenja, dok drugi ima samo intonaciju pada.
• Pravopis je fonetski i izgovor je dosljedan. Drugim riječima, riječi zvuče kao što izgledaju i izgledaju kao što zvuče. Čak bi i netko tko nikada nije učio japanski mogao pročitati tekst napisan u romajiju i biti razumljiv bez većih poteškoća (za razliku od nekoga tko uči francuski, na primjer).
• Relativno je lako za izvorne govornike jezika poput španjolskog. Ako izgovarate japanske samoglasnike onako kako to činite u španjolskom, bit ćete u redu.

Sve ovo postavlja pitanje o kojem vjerojatno razmišljate upravo sada, s obzirom da ste odlučili pročitati čitav članak na tu temu: ako je japanski izgovor tako lak, zašto bi netko posvetio vrijeme proučavanju fonetike japanskog — ili onoga što Webster's English Language Learner Dictionary definira kao "proučavanje govornih glasova"?

Razlog se u konačnici svodi na ovo: japanski ima glasove koji ne postoje u engleskom i obrnuto. Odvojite nekoliko minuta pregledavajući IPA stranice za engleski i japanski i otkrit ćete da ta dva jezika mogu imati slične glasove, ali nisu baš identični.

Vau, to je bilo putovanje! Upravo smo obuhvatili tonu informacija o japanskoj fonetici. U ovom trenutku vjerojatno se pitate isplati li se uložiti sav taj trud da se ovo shvati — i iskreno, to je pitanje na koje vi sami morate odgovoriti.

Ako izgovarate japanske riječi na "pogrešan" način (što god to značilo) i izvorni govornici vas još uvijek mogu razumjeti, to je u redu. Naposljetku, engleski govornici smatraju da francuski naglasak zvuči romantično, a i vama će se vjerojatno oprostiti što ste stranac.

Ali ako je vaš cilj postati tečan u govornom japanskom, učenje o njegovoj fonetici će vas dovesti do toga. Gambatte, ne!