21 francuski suglasnik i kako ih izgovoriti

Francuski suglasnici su ponekad nijemi. Drugi put, daju se na glas. U nekim slučajevima izgovaraju se "meko", a u drugim "tvrdoko".

Kao što vidite, postoje neka pravila koja vam mogu pomoći da shvatite kako se francuski suglasnici ponašaju. Pogledajmo.

Kako se francuski suglasnici ponašaju u riječima, od B do Z

Pokušajte recitirati francusku abecedu:

A , B , C , D , E, F , G , H , I, J , K , L , M , N , O, P , Q , R , S , T , U, V, W , X , Y , Z

Zatim učinite to opet — ali ovaj put izostavite sve samoglasnike osim Y. Voilà! (Evo.) Sada imate popis francuskih suglasnika:

B , C , D , F , G , H , J , K , L , M , N , P , Q , R , S , T , V, W , X , Y , Z

Iako je primamljivo promatrati svaki od ovih suglasnika strogo abecednim redom, neki od njih se ponašaju na vrlo slične načine — jedva se mijenjaju, utihnu ili bivaju progutani nazaliziranim samoglasnicima. Stoga ćemo neke od njih promatrati u grupama, na temelju njihova ponašanja. (Nekolicina će se pojaviti više puta.)

Budući da nekoliko od ovih francuskih suglasnika može proizvesti više od jednog zvuka, koristit ćemo Međunarodnu fonetsku abecedu kako bismo precizno odredili specifične zvukove proizvedene u određenim kontekstima. Francuski IPA ima jedan-na-jedan odnos — samo jedan zvuk po slovu.

Samo kliknite na bilo koji od francuskih primjera riječi da biste čuli kako izvorni govornici francuskog izgovaraju predstavljene suglasnike.

Jednostavni francuski suglasnici

Ovi suglasnici obično ne rade ništa lukavo — barem ne na početku ili u sredini francuskih riječi.

B i K mogu biti nijemi na kraju nekih riječi; o tome ćemo govoriti malo detaljnije kasnije.

• B — Izgovara se slično engleskom, ali s čvršćim položajem usana. Dosljedno zvuči kao [ b ] u belle (ljepota), bête (zvijer) i stotinama drugih riječi.

• D — Ovaj suglasnik se gotovo uvijek izgovara [ d ], kao u d’accord (u redu) ili dinde (purica). Završni D može zvučati kao [ t ] kada mu slijedi riječ koja počinje samoglasničkim zvukom, kao u le grand homme (veliki čovjek).

• F — Ovo slovo jednostavno zvuči kao [ f ], bilo da je pojedinačno u riječima poput frère (brat) ili udvostručeno u riječima poput efficace (učinkovito).

• J — Obično se izgovara sa [ ʒ ] zvukom, kao u jupe (suknja); izgovara se [ dʒ ] u nekim posuđenicama, poput job (posao).

• K — Koristi se za posuđenice poput kiffer (voljeti), kimono i kiwi. Izgovara se [ k ] gotovo isto kao u engleskom, ali opet s čvršćim položajem usana i usnica.

• V — Zadržava isti jednostavni [ v ] zvuk, bilo da se koristi u riječima poput vous (vi), victoire (pobjeda), savoir (znati) ili vedette (slavna osoba).

Ponekad nijemi završni suglasnici

Francuski je poznat — a ponekad i strahovan — po svom nizu tihih završnih suglasnika.

Pojava poznata kao veza (liaison) često određuje hoće li završni suglasnik biti nijem ili izgovoren naglas.

B, C, F, K rijetko su nijemi, dok D , M , N , P , R , S , T , X i Z često to jesu. Pogledat ćemo neke od njih malo pobliže.

Suglasnici kameleoni

Ova slova mijenjaju svoje zvukove na temelju nekoliko različitih čimbenika. U mnogim slučajevima, kako ovi suglasnici zvuče ovisi o slovima koja se koriste nakon njih.

Francuski samoglasnici posebno utječu na izgovor suglasnika. Određeni suglasnici izgovaraju se "tvrdoko" kada se pojave ispred samoglasnika A , O ili U . Suprotno tome, isti se suglasnici izgovaraju "meko" kada se koriste ispred samoglasnika E , I ili Y .

Meki C

Kada je u paru s E , I ili Y , francuski C proizvodi meki zvuk [ s ], u suštini zvučeći poput S u engleskom. Na primjer, u riječi silence (tišina), C zvuči upravo kao S na početku riječi. Razmislite i o riječima poput cible (meta), cendre (pepeo) i cyberattaque (cyber napad).

Tvrdi C

U riječima poput sucre (šećer), facteur (poštar), cri (vik) i crypte (kripta), vidjet ćete da C iza kojeg izravno slijedi suglasnik zvuči "tvrdoko" kao [ k ] — čak i ako bi sljedeći samoglasnik inače davao C meki [ s ] zvuk.

Samoglasnici A , O ili U , postavljeni neposredno iza slova C , također će mu dati tvrd zvuk. Čut ćete to u riječima poput café (kava), cou (vrat) i cuvette (umivaonik).

Ç ( C sa cediljom)

Francuski C jedini je stalni francuski suglasnik koji ponekad nosi dijakritički (akcentni) znak: cédille (cedilju).

Više od običnog znaka, moćan je i ublažava francuski C tako da zvuči kao S u riječima gdje bi inače zvučao kao K: ça (to), français (francuski jezik), garçon (dječak), commençons ([mi] počinjemo) i reçu (primljeno).

C + H

Zvuk C također se može promijeniti kada je u partnerstvu s H. Kombinacija CH u francuskom obično proizvodi "sh" [ ʃ ] zvuk, kao u riječima poput château (dvorac), charbon (ugljen), relâché (labav) ili revanche (osveta).

Postoji iznimka od ovog pravila, i vrlo je slična pojavi u engleskom: u nekim posuđenicama iz grčkog, CH — općenito na početku riječi — izgovarat će se kao [ k ]: chronomètre (hronometar), charisme (karizma), Christ (Krist) i chlore (klor).

Međutim, u drugim posuđenicama iz grčkog — kao što su chimie (kemija) i charité (dobrotvornost) i chimérique (maštovit) — kombinacija CH izgovara se kao [ ʃ ], baš kao i u većini francuskih CH riječi.

Tvrdi G

Tvrdi G zvuk [ g ] u francuskim riječima poput gâteau (kolač), gonflé (napuhan) ili guerre (rat) proizvodi se kada G neposredno slijedi A , O ili U .

Puno je to kao tvrdi G u engleskim riječima poput "golf" i "gap". Opet, držat ćete usta u čvršćem položaju prilikom izgovora tvrdog G na francuskom.

Meki G

G iza kojeg slijedi E , I ili Y bit će mekan, sa [ ʒ ] zvukom koji je sličan francuskom J. Razmislite o riječima poput gentil (lijepo), ange (anđeo), angine (upal grla) i gym (teretana).

G + N

Kombinacija GN u francuskom gotovo se uvijek nalazi u sredini riječi.

U riječima poput gagnable (pobjediv), ignoble (odvratan) i, naravno, champagne, GN par stvara [ ɲ ] zvuk. Zvuči vrlo slično GN kombinaciji u riječi "lasagna", koju je engleski jezik posudio iz talijanskog.

Postoji nekoliko iznimaka od ovog pravila izgovora. Na primjer, u ignition (paljenje) i agnosticisme (agnosticizam), G i N izgovaraju se odvojeno, pri čemu se G izgovara tvrdo, kao u [ g ].

H

Francuski H posebno je stidljiv suglasnik, postajući čujan samo u CH kombinaciji. Smatra se suglasnikom kada je "aspiriran" — iako se zapravo i dalje ne izgovara — H se tretira kao samoglasnik kada je "nijem". H je često aspiriran u posuđenicama.

Hauteur (visina) i haut (visok), na primjer, počinju s aspiriranim H. Obje su ove riječi ušle u francuski jezik kao posuđenice iz franačkog, germanskog jezika. Budući da je H izgovaran u franačkoj verziji ovih riječi, H u francuskoj verziji — iako zapravo nije čujan — tretira se kao bilo koji drugi suglasnik.

Kao rezultat, hauteur sa svojim određenim članom je la hauteur (a ne "l’hauteur"). Suprotstavite ovo s l’homme (čovjek) ili l’hôtel (hotel), imenicama koje počinju s H muet (nijemim).

Drugi primjeri H kao suglasnika su la haine (mržnja) i la hâte (žurba).

L

L se normalno izgovara [ l ] kada je sam, kao u riječi liste (popis) ili laine (vuna).

Dvostruko L

Kada je udvostručen i smješten između I i E, kao u riječima poput billet (karta) ili fille (djevojka), LL zvuči kao [ j ].

Međutim, kada je LL okružen s obje strane s E, kao u elle (ona) — ili barem s jedne strane s A ili O, kao u ballet (balet) i collaborateur (suradnik) — LL se izgovara [ l ].

Završno L

Na kraju riječi poput bal (ples) i fil (konac), L se općenito izgovara kao [ l ]. Ipak, u riječima s polusamoglasnicima, poput ail (češnjak) i œil (oko), L se izgovara [ j ] — što bi se moglo zamijeniti za nijemo, ako se brzo izgovori.

M i N

Suglasnici M i N ponašaju se slično jedan drugome u francuskom.

Početno M i N

Na početku riječi, M se izgovara kao [ m ], a N se izgovara kao [ n ] — bez obzira na samoglasnike koji ih slijede. Neki primjeri uključuju ma (moj [ženskog roda]), mec (tip), nature (priroda) i nuage (oblak).

Pojedinačno ili dvostruko M ili N

Kada su udvostručeni u sredini riječi, M i N ne uzrokuju da se prethodni samoglasnici nazaliziraju. Umjesto toga, izgovaraju se slično engleskom, kao u comme (kao) ili cannelle (cimet).

Također postoje neke riječi s jednim M ili N u sredini, poput camion (kamion) i canard (patka), u kojima se nazalizirani samoglasnik ne pojavljuje i ovi suglasnici se u potpunosti izgovaraju. To je zato što se nalaze u odvojenim slogovima od prethodnih samoglasnika.

Suglasnici i nazalizirani samoglasnici

M ili N u francuskom — pa čak i MP , NG ili NT — ponekad mogu uzrokovati nazalizirani (ili nazalni) samoglasnik. To znači da se završni suglasnik izgovara kao vibracija u vašem nosu, umjesto jezikom, zubima ili nepcem. To se često događa na kraju riječi ili sloga.

Riječi za M ili MP* nakon samoglasnika uključuju parfum (parfem), prénom (ime), champ (polje) i camp (kamp).

* Riječ poput compliqué (kompliciran) iznimka je, jer je M dio nazaliziranog samoglasnika, ali se P izgovara kao [ p ]. U ovom slučaju, to je zato što su M i P u dva odvojena sloga, iako P izravno slijedi M u riječi.

Riječi za N ili NG* ili NT* nakon samoglasnika uključuju bon (dobar), bien (dobro), concentration (koncentracija), long (dug), sang (krv), shampooing (šampon), tant (toliko) i comment (kako).

*Česta iznimka od nazalizacije za završno NG često se viđa u posuđenicama poput camping (kampiranje), shopping (shopping) i parking (parkiralište). U ovim riječima, završni NG izgovara se [ ŋ ], kao što bi bio u izvornim engleskim riječima.

Također, ako se NG ili NT pojave zajedno u sredini riječi, ali u odvojenim slogovima, G ili T bi se izgovarali odvojeno. Riječ congrégation (kongregacija) dobar je primjer ovog ponašanja, kao i cantique (hvalospjev).

P

Francuski P obično se izgovara [ p ] kao u engleskom, kao u riječima patron (šef), peser (vagati) i pique-nique (piknik).

Kao u engleskom, PH na francuskom zvuči kao [ f ], kao u riječima poput phrase (rečenica, fraza).

U određenim riječima grčkog podrijetla, P ispred S lagano se izgovara. Čut ćete slab početni [ p ] zvuk na početku riječi poput psychologue (psiholog), pseudonyme (pseudonim) i psaume (psalam). (U odgovarajućim engleskim riječima, P na početku ovih grčkih posuđenica je nijem.)

Francuski P je ponekad nijem kao završni, posebno kada se koristi nakon M. Postoje neke iznimke od ovoga, poput cap (rt [geografski]).

Q

Francuski Q gotovo je uvijek uparen s U i izgovara se kao [ k ], kao u riječima poput qualité (kvaliteta), que (da), qui (tko) i quotidien (dnevno).

Ponekad se QU kombinacija može izgovoriti kao [ kw ]. Quad (terensko vozilo) je posuđenica iz engleskog. Odnosi se na "quad bike" i izgovara se [ kwad ] na francuskom — slično kao u engleskom.

Rijetko, kada se Q nađe bez U u francuskom, i dalje zvuči kao [ k ]. Najčešće korišteni primjeri ovoga su cinq (pet) i coq (pijetao).

R

Slovo R u francuskom se izgovara čujno na početku i u tijelu francuskih riječi. Završna R su ona koja postaju malo compliqués (komplicirana).

U imenicama, pridjevima i veznicima koji završavaju na –ER, R je općenito čujan kao [ ʀ ]: hiver (zima), plaisir (zadovoljstvo), cher (dragi), pur (čist) i car (jer).

Infinitivi različitih vrsta glagola slijede različita pravila, iako imaju slične završetke.

I -IR glagoli i -ER glagoli imaju infinitiv koji završava s R. Završni R se izgovara u –IR glagolima poput finir (završiti) i ouvrir (otvoriti), ali ne i u –ER glagolima poput aller (ići) ili chanter (pjevati).

S

Na početku riječi, francuski S zvuči poprilično kao engleski, bilo da je sam ili uparen s drugim suglasnikom u riječima poput stage (praksa), sceptre (žezlo) ili spacieux (prostran). Isto vrijedi kada se S stavi ispred bilo kojeg samoglasnika.

Unutar riječi, francuski S proizvodi [ z ] zvuk kada je sam — kao u poison (otrov) — i [ s ] zvuk kada je udvostručen — kao u poisson (riba). (Iz neugodnog osobnog iskustva mogu vam reći da je važno pravilno napraviti razliku između ova dva zvuka!)

Nijemi završni S

S je često nijem na kraju francuskih riječi, iako ima trenutaka kada se izgovara. Na primjer, S u les (član određeni [množina]) sam po sebi je nijem. Ispred samoglasnika, međutim, S bi se izgovorio kao [ z ]. To možete čuti u les Invalides (pariski memorijalni kompleks u kojem se nalazi Napoleonov grob).

T

Izgovor slova T u francuskom može ovisiti o njegovoj poziciji u riječi, slovima koja ga okružuju, pa čak i o tome nalazi li se u imenici ili glagolu.

Općenito zvuči kao [ t ] u većini riječi, poput tarte (torta). To vrijedi čak i kada je uparen s H u riječima poput menthe (meta).

T iza kojeg slijedi I

Francuski T, kada mu neposredno slijedi I, može zvučati kao [ sj ] u nekim imenicama, poput patience (strpljenje) i natation (plivanje).

To, međutim, nije slučaj u konjugiranim -IR glagolima poput sortions ([mi] izlazimo). Također, ako S dođe prije T, kao u vestiaire (garderoba), T se izgovara kao [ t ], odvojeno od I koji slijedi.

Nijemi završni T

T je općenito nijem na samom kraju francuske riječi, kao u sortait ([on/ona] je izlazio) ili bout (kraj).

Ako slijedi riječ koja počinje samoglasnikom, T bi se izgovorio. Na primjer, T u c’est (to je) sam po sebi bio bi nijem. Izgovarao bi se kao [ t ] u frazi c’est un… (to je…).

Završni T u nekim riječima, poput but (cilj), gotovo je uvijek izgovoren — barem u Francuskoj. (U Kanadi može biti nijem.)

W

Nećete vidjeti da se W puno koristi u francuskom. Dolazi u obzir s posuđenicama i može zvučati ili kao [ v ] ili kao [ w ].

U wagon (vagon), na primjer, izgovara se kao [ v ] u Francuskoj i Kanadi — ali kao [ w ] u Belgiji.

X

Francuski X može se izgovoriti na jedan od tri načina: [ ɡz ], [ ks ] ili [ s ].

U exiger (zahtijevati) i examen (ispit), X zvuči kao [ ɡz ].

U riječima poput fax (faks), maximum (maksimum) i laxiste (labav), gdje se A nalazi neposredno prije X, X se izgovara kao [ ks ].

X u dvije vrlo uobičajene riječi, dix (deset) i six (šest), zvuči kao [ s ].

Y

Baš kao i u engleskom, Y u francuskom može biti i suglasnik i samoglasnik.

Y sam po sebi je prijedlog koji znači "tamo". Kao takav, izgovara se kao samoglasnik, kao u frazama on y va (idemo [tamo]) i il y a (postoji, ima).

Na početku riječi poput yeux (oči), yaourt (jogurt) i yoga (yoga), francuski Y tretira se kao suglasnik i izgovara se kao [ ˈj ].

Z

Z na početku francuske riječi zvuči kao [ z ], slično kao što bi se izgovaralo u engleskom. Na primjer, zèbre (zebra) i zéro (nula) obje počinju sa [ z ] zvukom.

Na kraju riječi, međutim, Z je često nijem. Razmislite o vous (vi) obliku mnogih imperativnih glagola poput allez (idite), avez (imate) ili écoutez (slušajte). Ili prilozima poput assez (dosta).

Kako vježbati francuske suglasnike

Da biste vježbali francuske suglasnike tako da vam postanu druga priroda, možete iskoristiti nekoliko različitih oblika medija i modaliteta učenja.

Vježbajte slušanje

Početak s audio vježbama slušanja francuskog pomoći će vam da uvježbate uho kako bi prepoznavalo zvukove francuskih suglasnika. Francuska glazba u svim zamislivim žanrovima pruža raznovjesnu praksu slušanja.

Ako vam je više po volji razgovorni radio, niz francuskih podcastova može vam pružiti slično iskustvo koje će također držati vaše uho prilagođeno zvukovima francuskih suglasnika.

Slušajte s titlovima

Videozapis s titlovima daje vam priliku kombinirati audio s čitanjem, kao i vizualne tragove.

Dok gledate francuski videozapis s titlovima, možete čitati riječi dok ih čujete izgovorene u kontekstu. Promatrajte lica i položaje usta govornika kako biste vidjeli kako proizvode zvukove koje čujete.

Lingflix je dobar resurs za ovo. Lingflix uzima autentične videozapise — poput glazbenih spotova, najava filmova, vijesti i inspirativnih govora — i pretvara ih u personalizirane lekcije za učenje jezika. Možete isprobati Lingflix besplatno 2 tjedna. Posjetite web stranicu ili preuzmite iOS aplikaciju ili Android aplikaciju. P.S. Kliknite ovdje da iskoristite našu trenutnu rasprodaju! (Ističe na kraju ovog mjeseca.)

Čitajte uz audioknjige

Također možete pokušati slušati francuske audioknjige. Plus, dok koristite resurse poput Spotifyja i LibriVoxa u kombinaciji s pisanim tekstovima, možete dobiti izvorni francuski izgovor suglasnika za mnoštvo riječi.

S ogromnim katalogom besplatnih francuskih knjiga sa stranica poput Project Gutenberga, imat ćete sate čitanja i slušanja s francuskim suglasnicima.

Pišite diktat

Stranice poput Kwiziqa i Speechlinga pružaju francuske tekstove koje trebate zapisati dok slušate. Kada završite svaku vježbu, upotrijebite dostavljeni ključ za provjeru kako biste procijenili svoje razumijevanje izgovora francuskih suglasnika.

Vježbajte govor

Nakon što ste čuli zvukove francuskih suglasnika iz raznih multimedijskih izvora, svoje znanje možete staviti u praktičnu upotrebu na nekoliko načina. Praksa francuskog razgovora omogućit će vam da izgovarate francuske suglasnike u kontekstu, s partnerom za razgovor koji vam može dati povratne informacije.

Još uvijek malo previše sramežljivi za vođenje rasprave na francuskom? Pokušajte s francuskim shadowingom, vrlo specifičnom metodom za ponavljanje francuskog audio sadržaja koja vas prisiljava da oponašate izvorne zvukove suglasnika koje čujete.

Ça y est (to je to): suglasnici od B do Z. S ovim smjernicama za ukroćavanje francuskih suglasnika, možete s većim samopouzdanjem izgovarati francuske riječi i ne izgubiti se u divljini zbunjenosti oko suglasnika.