Japanska fonologija: 9 osnova koje treba zapamtiti

Dopustite mi da vam ispričam kratku, ličnu priču za koju mislim da naglašava važnost učenja japanske fonologije ili fonetike. Bio je snježan dan tijekom mog časa japanskog na malom univerzitetu usred ničega. Kao dio gramatičke vježbe, nastavnica mi je postavila nasumično pitanje.

Rekla je: “サミさん！先生はかわいいと思いますか？( さみさん！せんせいは かわいいと おもいますか？ )”, što znači “Sami! Misliš li da sam slatka?”

Pokušavajući ne izgledati previše olakšano činjenicom da je pitanje bilo lako, kimnuo sam i odgovorio: “うん。とっても怖いです！ ( うん。とっても こわい です！ )” U osnovi, rekao sam: “Da, nevjerovatno ste strašni!”

Šokirana, nastavnica je ispustila zvuk koji je zvučao kao gušenje. Nekoliko ljudi se počelo smijati, ali srećom, moj prijatelj je brato progovorio u moju obranu, rekavši nastavnici da ne, ona je slatka, zaista je slatka: “いや！かわいいです！先生はかわいいですよ！ ( いや！かわいいです！せんせいは かわいい ですよ！ )”

To je bio trenutak kada sam naučio vrijednost japanske fonetike i jasnog izgovora. Na kraju ćete imati sve informacije koje su vam potrebne da uočite razliku između こわい (strašno) i かわいい (slatko)—i još mnogo toga.

1. ん se računa kao jedna mora

Ako ste pokušavali pratiti govor na japanskom (shadowing), možda ste primijetili da svaka mora (gradivni blok slogova) ima jedan ritam i istu dužinu.

Drugim riječima, jedna mora je u osnovi jedna kana (isključujući male kane poput ょ u ぎょ). Dakle, ako vježbate izgovor tako što plješćete, broj pljeskanja trebao bi odgovarati broju kana u datoj riječi.

Budući da je većina japanskih glasova par "suglasnik + samoglasnik", sam jezik vas na neki način prisiljava na relativno dosljedan ritam. To je, u svakom slučaju, opće pravilo.

A onda tu je ん.

Zapamtite da je ん jedna mora i treba je tako izgovarati. Na primjer, riječ za "sada" ili 今度 (こんど) treba dobiti tri takta (KO-N-DO), a ne dva (KON-DO).

2. Svih pet japanskih samoglasnika izgovara se isto

Japanski ima pet samoglasničkih glasova:

Osim činjenice da /i/ i /ɯ/ postaju bezvučni kada su okruženi određenim suglasnicima, ovih pet samoglasnika se uvijek izgovara isto.

Kada kažem "bezvučni" u ovom kontekstu, to znači da vaše glasne žice ne vibriraju kada proizvodite ove zvukove. Ovo je lakše razumjeti kada to osjetite. Stavite prste na vrat kao da provjeravate puls. Izgovorite glasno frazu "Tko si ti?" a zatim je šapnite. Primjećujete li razliku?

Budući da postoji samo pet glasova, pobrinite se da ih izgovarate ispravno! A najbolji način za to je vježbati, vježbati i još malo vježbati.

Ovdje je preporučena metoda za vježbanje glasova ako nemate učitelja govora kojeg možete konsultovati (kao što sam ja imao):

• Pronađite video na kojem govori izvorni govornik japanskog i koji ima tačne titlove.
• Pročitajte rečenicu iz titlova.
• Slušajte kako je izvorni govornik izgovara.
• Ponovo pročitajte rečenicu na osnovu onoga što čujete.
• Sjednite ispred ogledala i uključite diktafon. Gledajte svoja usta dok govorite i slušajte snimku. Usporedite je s verzijom izvornog govornika i primijetite sve razlike.
• Napravite odgovarajuće izmjene na osnovu onoga što ste primijetili i ponovite rečenicu.
• Nastavite sve dok ne usavršite rečenicu, a zatim prijeđite na sljedeću.

Srećom, možete pronaći titlovane video zapise s izvornim govornicima japanskog na platformi za učenje jezika poput Lingflix.

Često je dovoljno samo čuti ispravan izgovor određenog glasa da biste poboljšali svoj vlastiti. Drugi put, možda ćete čuti grešku, ali niste sigurni kako je ispraviti.

Ako se suočavate s potonjim problemom, možete unajmiti tutora posebno da radi na vašim vještinama izgovora. Vješt učitelj može vam pokazati ono što sami ne možete čuti.

Čak i ako nemate pristup profesionalnom tutoru, izvorni govornik ili partner za razmjenu jezika može vam reći da li vaša snimka zvuči ispravno ili nešto zvuči čudno, čak i ako ne mogu tačno objasniti zašto.

Ako niste spremni na takvu obavezu, također bih volio podijeliti odličnu YouTube seriju koju je napravio Fluent Forever, a koja detaljno razmatra japanske samoglasnike—uključujući razlike između japanskog i engleskog glasa u:

3. Izbjegavajte pretvaranje pojedinačnih japanskih samoglasnika u engleske diftonge

Ako uporedite IPA stranice za engleski i japanski na koje sam linkovao pod "Zašto učiti japansku fonetiku?", primijetit ćete jednu zapanjujuću razliku između njih: odjeljak za engleske samoglasnike je ogroman u poređenju sa japanskim.

Jedan od razloga je što engleski ima više samoglasničkih glasova od japanskog. Tu je i činjenica da engleski može biti podmukao u vezi s diftongom, glasom gdje se u jednom slogu nalaze dva samoglasnika.

Na primjer, uzmite englesku riječ "no". Izgovorite je kako biste je normalno izgovorili, a zatim je izgovorite polako. Trebali biste primijetiti da ima dva glasa: kratki glas /o/ praćen glasom u /ʊ/. U suštini, izgovarate "nou".

Sada, primijenite ovo na japanski. Glas no u の nije diftong. Ovdje izgovorite /o/, ali stanite prije nego što dođete do /ʊ/.

Ne želim reći da japanski nikada ne stavlja dva samoglasnika zajedno. Na primjer, riječ 能力 ( のうりょく ) ili "sposobnost" sadrži glas /o/ u の i japanski glas /ɯ/ う. Isto vrijedi i za izgovor imena glavnog grada Japana 東京 (とうきょう), gdje oba znaka imaju glasove /o/ i /ɯ/ jedan pored drugog.

4. Razumijte palatalizovane glasove

Jedan koncept koji je ključan za japanski izgovor je palatalizacija. Možda vam ovaj pojam nije poznat, ali to je nešto što često radite ne shvatajući to.

Na primjer, evo videa sa vježbama koje objašnjavaju kako napraviti palatalizovane glasove engleskog:

A evo i drugog videa koji demonstrira promjene glasova u japanskom—npr. šta zapravo predstavljaju dijakritički markeri u は → ば ・ ぱ:

Dok ste učili hiraganu i katakanu, možda ste naučili da se "male" kane mogu dodati većim kako bi se napravili novi glasovi—kao što su び i よ da naprave びょ.

Kada dodate malu や, ゆ ili よ japanskim suglasnicima, zapravo predstavljate palatalizovani glas.

Na primjer, glas g u ぎょ i ご nije isti.

Isprobajte sami: ponavljajte glasove polako naprijed-nazad. Zatvorite oči i usredsredite pažnju na svoja usta. Odakle glasovi dolaze? Kako vam se čini usta? Trebali biste osjetiti da glas u ぎょ kao da dolazi iz malo "višeg" mjesta nego onaj u ご.

Ako se mučite, mislim da pomaže šaptati glasove. Još jednom, ぎょ sadrži palatalizovani /g/, dok je glas u ご običan /g/.

5. Razlikujte japansko /h/, /ç/ i /ɸ/

Iako se は, ひ, ふ, へ i ホ svi transkribuju kao da počinju slovom h (kao što možete vidjeti u ovoj studiji), ovdje zapravo postoje tri različita početna suglasnika: /h/, /ç/ i /ɸ/.

Sada, vratite se na ご vs. ぎょ i ponovo pronađite razliku u osjećaju, a zatim pokušajte ponovo s ほ i ひょ. Trebali biste osjetiti razliku u položaju. A ako držite ruku ispred usta, također biste trebali primijetiti da mnogo manje zraka udara u vašu ruku kada kažete ひょ.

Glas u ひ, /ç/, je palatalizovana varijanta glasa /h/, dok je /ɸ/ nov, ali dostupan glas koji će zahtijevati malo igranja sa usnama. Ovo je važno jer ふ ima kombinacisu suglasničkih i samoglasničkih glasova koji ne postoje u engleskom: /ɸ/+/ɯ/.

Dakle, koja je razlika između /f/ (kao u "fan") koji nam je svima poznat i /ɸ/ kao u planini 富士 (ふじ)?

Pa, kada pogledate ovaj vizuelni IPA grafikon, vidjet ćete da je tehnički naziv za /f/ "labiodentalni frikativ" dok je za /ɸ/ "bilabijalni frikativ". To je otmjen način da se kaže da jedan glas uključuje dodirivanje usne o zube, a drugi uključuje obje vaše usne, ali ne i zube.

Pretvarajte se da pušete svijeću i zamrznite u polovini puhanja. Obratite pažnju kako vam se čine usta, a zatim zadržite taj položaj dok izgovarate ふ. Ako niste sigurni, provjerite ovaj link od Wasabi Japanese i uporedite svoj izgovor s izgovorom izvornog govornika.

6. Japansko "R" se jako razlikuje od engleskog

Moja nastavnica japanskog (ona koju sam spomenuo u uvodu) je jednom rekla da je najteža engleska riječ za izgovor japanskim govornicima "really". To je zato što je, u pogledu položaja jezika, japansko /ɾ/ negdje između engleskog /r/ i /l/.

Evo dobrog objašnjenja japanskog glasa r:

Pretvarajte se da pjevate božićnu pjesmu—"la la la la la, la la la la!"—i obratite pažnju gdje vam je jezik. Trebao bi biti neposredno iznad vaših gornjih zuba, gotovo da ih dodiruje. Sada, skinite ružni džemper i zapjevajte početak nekreativnog navijanja—"ra ra ra!"—i opet, obratite pažnju gdje vam je jezik.

Zatim, recite la, i bez zaustavljanja daha, recite r, tako da dobijete besmisleni zvuk tipa la-err. Trebali biste primijetiti da u osnovi pratite malu liniju unazad od položaja jezika za l da biste došli do položaja jezika za r.

Sada kada ste to shvatili, odaberite položaj u sredini i izgovorite nekoliko japanskih riječi koje počinju s ovim glasom r poput ラーメン ("ramen"). Ako glas nije glas l, ne baš glas r, ali također izgleda da je negdje između, na pravom ste putu!

7. し ne zvuči kao "She" (I također možda morate naučiti nešto kineskog)

Suprotno onome što su vas možda učili, し ne zvuči isto kao "she".

Glas u "she" zove se "bezvučni postalveolarni frikativ" i izgleda kao /ʃ/. U međuvremenu, glas u し (i njegovom katakana pandanu シ) je "bezvučni alveolo-palatalni frikativ" i izgleda kao /ɕ/.

To su različiti glasovi.

Nažalost, ne postoji puno dobrih resursa o tome kako izgovoriti し, pa ću vas uputiti na nekoliko video zapisa namijenjenih učenicima mandarinskog kineskog, budući da glas /ɕ/ postoji u oba jezika.

Još jedan glas koji ćete čuti i u mandarinskom i u japanskom je /tɕ/. Japanski predstavlja ovaj glas znakovima つ u hiragani i ツ u katakani.

Možete početi gledanjem videa od OLS Mandarin, koji upoređuje nekoliko suglasničkih glasova mandarinskog. Obratite posebnu pažnju na pinyin oznake x i j, koje otprilike odgovaraju glasovima し i つ, redom:

Pokušajte čuti razliku između ova dva glasa, a zatim pogledajte nekoliko video zapisa koji govore o glasovima detaljnije, poput onih od Yoyo Chinese (za し i za ち):

Ako ste voljni ići na preciznije objašnjenje i nemate ništa protiv da naučite malo više o mandarinskom sh i zh, pogledajte odlične video zapise od Litao Chinese (za し i za ち):

Nažalost, japanski glas じ (varijabilno, /ʑ/ i /dʑ/) ne postoji u mandarinskom. Jedina razlika između し i じ je u tome što je し bezvučan (vaše glasne žice ne vibriraju) dok je じ zvučan (vaše glasne žice trebaju vibrirati).

8. Postoji pet različitih glasova "N" u japanskom

Naime, oni su:

• Normalan glas n ili /n/. Na primjer, imate 海苔 (のり), osušenu morsku travu koja se često koristi u japanskoj hrani.
• Palatalizovani /ɲ/. Ovo dolazi ispred suglasnika koji nisu い ili mali glasovi よ, や i ゆ.
• N koji postaje m. Ako ste se ikada pitali zašto se 頑張る (がんばる) ili "sretno/snažno se potrudite" često pogrešno piše kao gambaru u nekim udžbenicima ili zbirkama fraza, vjerovatno ste upoznati s pravilom da /n/ postaje /m/ (kao u "mama") ispred /b/ (kao u "baka") ili /p/ (kao u "pala").
• Glas /ŋ/. Ovo zvuči kao glas ng u -ing u riječima kao "going" ili "sing". Dešava se kada ん dođe ispred glasa /k/ ili /g/.
• Glas /ɴ/. Ovo je glas ん kada se pojavi prije pauze ili, kako to Wikipedia kaže, na kraju iskaza kao u すみません… ili "Izvinite…" Usput, evo dobre diskusije koja objašnjava kako izgovoriti すみません.

9. Japanski ima tonski akcenat (Baš kao engleski!)

Slično engleskom (gdje se riječ "certain" izgovara kao CER-tain, a ne cer-TAIN), riječi na japanskom se naglašavaju na specifičan način.

Važno je zapamtiti da su sve japanske riječi podjednako naglašene, ali slijede nekoliko posebnih obrazaca visokih i niskih tonova. 銀行 (ぎんこう) ili "banka", na primjer, počinje niskim tonom praćenim sa tri mora visokog tona.

Iako postoji nekoliko glavnih obrazaca koje japanske riječi slijede, ti obrasci nisu fiksni i variraju zavisno od toga šta se dešava u rečenici. Na primjer, u tokijskom/standardnom dijalektu japanskog, postoje dva osnovna pravila:

1. Prve dvije more riječi neće imati isti nivo tona. Drugim riječima, ako je prva mora visoka, onda će druga biti niska i obrnuto.

2. Jednom kada ton riječi padne, neće se više povići. Za razliku od mandarinskog kineskog, standardni japanski nema intonaciju koja pada pa raste, kao kod riječi poput 买 ("kupiti").

Ako vam sve ovo izaziva glavobolju, predlažem da provedete neko vrijeme učeći kako tonski akcenat funkcioniše. Također ćete htjeti naučiti pregršt uobičajenih riječi za svaki obrazac kako biste stekli osjećaj za svaki od njih. Zatim, jednostavno obratite pažnju na njihov akcenat dok konzumirate medije ili slušate ljude kako govore.

U slučaju da želite ovo detaljno proučiti, tip po imenu Dogen je objavio sveobuhvatnu seriju na ovu temu.

Zašto učiti japansku fonetiku?

Kada sam počeo učiti japanski, rečeno mi je da je japanski izgovor vrlo lak. Zapravo, na izgovor smo potrošili samo jedan čas iz sljedećih razloga:

• Jezik je atonalan. Nije kao, recimo, mandarinski kineski gdje način na koji izgovarate određene riječi mijenja njihovo značenje i znak kojim ih pišete. Na primjer, kineski znakovi za "kupiti" i "prodati" su 买 i 卖, redom. Oba zvuče kao "mai", osim što prvi ima intonaciju koja pada pa raste, dok drugi ima samo padajuću intonaciju.
• Pravopis je fonetski i izgovor je dosljedan. Drugim riječima, riječi zvuče kao što izgledaju i izgledaju kao što zvuče. Čak i neko ko nikada nije učio japanski mogao bi pročitati tekst napisan u romajiju i biti razumljen bez većih problema (za razliku od nekoga ko uči francuski, na primjer).
• Relativno je lako za izvorne govornike jezika poput španskog. Ako izgovarate japanske samoglasnike onako kako to radite na španskom, bit ćete u redu.

Sve ovo postavlja pitanje koje vjerovatno sada razmišljate, s obzirom da ste odlučili pročitati cijeli članak na ovu temu: ako je japanski izgovor tako lak, zašto bi neko posvetio vrijeme učenju fonetike japanskog—ili onoga što Webster's English Language Learner Dictionary definiše kao "proučavanje govornih glasova"?

Razlog se svodi na ovo: japanski ima glasove koji ne postoje u engleskom i obrnuto. Provedite nekoliko minuta gledajući IPA stranice za engleski i japanski, i vidjet ćete da dva jezika mogu imati slične glasove, ali nisu baš identični.

Vau, to je bilo putovanje! Upravo smo obuhvatili ogromnu količinu informacija o japanskoj fonetici. U ovom trenutku, vjerovatno se pitate da li vrijedi uložiti sav taj trud da shvatite ove stvari—i iskreno, to je pitanje na koje vi morate odgovoriti.

Ako izgovarate japanske riječi na "pogrešan" način (šta god to značilo) i izvorni govornici vas ipak mogu razumjeti, to je u redu. Uostalom, engleski govornici misle da francuski akcenat zvuči romantično, a vjerovatno ćete dobiti oprost samo zato što ste stranac.

Ali ako je vaš cilj postati tečan u govornom japanskom, učenje o njegovoj fonetici će vas dovesti tamo. Gambatte, ne!