21 francuski suglasnik i kako ih izgovoriti

Francuski suglasnici su ponekad nijemi. Drugi put, progovore. U nekim slučajevima, izgovaraju se "meko", a u drugim "tvrdim".

Kao što vidite, postoje neka pravila koja vam mogu pomoći da shvatite kako se francuski suglasnici ponašaju. Hajde da pogledamo.

Kako se francuski suglasnici ponašaju u riječima, od B do Z

Pokušajte izrecitovati francuski alfabet:

A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, Q, R, S, T, U, V, W, X, Y, Z

Zatim, učinite to ponovo — ali ovaj put izostavite sve samoglasnike osim Y. Voilà! (Izvolite.) Sada imate listu francuskih suglasnika:

B, C, D, F, G, H, J, K, L, M, N, P, Q, R, S, T, V, W, X, Y, Z

Iako je primamljivo razmatrati svaki od ovih suglasnika strogo abecednim redom, neki od njih se ponašaju na vrlo slične načine — jedva se mijenjaju, utihnu ili budu progutani od strane nazalizovanih samoglasnika. Stoga ćemo neke od njih pogledati u grupama, na osnovu njihovog ponašanja. (Nekoliko njih će se pojaviti više puta.)

Budući da nekoliko od ovih francuskih suglasnika može proizvesti više od jednog zvuka, koristit ćemo Međunarodni fonetski alfabet da preciziramo specifične zvukove proizvedene u određenim kontekstima. Francuski IPA ima korespondenciju jedan-na-jedan — samo jedan zvuk po slovu.

Samo kliknite na bilo koji od francuskih primjera riječi da čujete kako izvorni govornici francuskog izgovaraju predstavljene suglasnike.

Jednostavni francuski suglasnici

Ovi suglasnici obično ne rade ništa lukavo — barem ne na početku ili u sredini francuskih riječi.

B i K mogu biti nijemi na kraju nekih riječi; o tome ćemo govoriti malo detaljnije kasnije.

• B — Izgovara se slično kao u engleskom, ali sa užim položajem usta. Dosljedno zvuči kao [b] u belle (ljepota), bête (zvijer) i stotinama drugih riječi.

• D — Ovaj suglasnik se gotovo uvijek izgovara [d], kao u d’accord (u redu) ili dinde (purećka). Konačni D može zvučati kao [t] kada ga slijedi riječ koja počinje samoglasničkim zvukom, kao u le grand homme (veliki čovjek).

• F — Ovo slovo jednostavno zvuči kao [f], bilo da je samostalno u riječima poput frère (brat) ili udvostručeno u riječima kao što je efficace (efikasan).

• J — Obično se izgovara sa [ʒ] zvukom, kao u jupe (suknja); izgovara se [dʒ] u nekim posuđenicama, poput job (posao).

• K — Koristi se za posuđenice kao što su kiffer (voleti), kimono i kiwi. Izgovara se [k] slično kao u engleskom, ali opet sa užim položajem usta i usana.

• V — Zadržava isti jednostavan [v] zvuk, bilo da se koristi u riječima poput vous (vi [formalno/množina]), victoire (pobjeda), savoir (znati) ili vedette (zvijezda).

Ponekad nijemi završni suglasnici

Francuski je poznat — a ponekad i plašen — po svom nizu nijemih završnih suglasnika.

Pojava poznata kao veza (liaison) često određuje da li je završni suglasnik nijem ili se izgovara naglas.

B, C, F, K rijetko su nijemi, dok D, M, N, P, R, S, T, X i Z često to jesu. Pogledat ćemo neke od njih malo detaljnije.

Suglasnici kameleoni

Ova slova mijenjaju svoje zvukove na osnovu nekoliko različitih faktora. U mnogim slučajevima, kako ovi suglasnici zvuče zavisi od slova koja se koriste nakon njih.

Francuski samoglasnici, posebno, utiču na izgovor suglasnika. Određeni suglasnici se izgovaraju "tvrdim" kada se pojavljuju ispred samoglasnika A, O ili U. Suprotno tome, isti suglasnici se izgovaraju "mekim" kada se koriste ispred samoglasnika E, I ili Y.

Meki C

Kada je uparen sa E, I ili Y, francuski C proizvodi meki zvuk [s], u suštini zvučeći kao S u engleskom. Na primjer, u riječi silence (tišina), C zvuči baš kao S na početku riječi. Razmislite i o riječima poput cible (meta), cendre (pepeo) i cyberattaque (cyber napad).

Tvrdo C

U riječima poput sucre (šećer), facteur (poštar), cri (vik) i crypte (kripta), vidjet ćete da C praćeno direktno suglasnikom zvuči "tvrdim" kao [k] — čak i ako bi sljedeći samoglasnik inače dao C meki [s] zvuk.

Samoglasnici A, O ili U, postavljeni neposredno nakon slova C, također će mu dati tvrdi zvuk. Čut ćete ovo u riječima poput café (kafa), cou (vrat) i cuvette (umivaonik).

Ç (C sa sediljom)

Francuski C je jedini stalni francuski suglasnik koji ponekad nosi dijakritički (akcentski) znak: cédille (sedilja).

Više od običnog znaka, on je poput Van Dyke brade ili potpune kozje bradice. I moćan je, ublažavajući francuski C tako da zvuči kao S u riječima gdje bi inače zvučao kao K: ça (to), français (francuski jezik), garçon (dječak), commençons ([mi] počinjemo) i reçu (primljeno).

C + H

Zvuk C također se može promijeniti kada je u partnerstvu sa H. CH kombinacija u francuskom normalno proizvodi "sh" [ʃ] zvuk, kao u riječima poput château (dvorac), charbon (ugalj), relâché (labav) ili revanche (osveta).

Postoji izuzetak od ovog pravila, i vrlo je sličan fenomenu u engleskom: U nekim posuđenicama iz grčkog, CH — općenito nađen na početku riječi — će se izgovarati kao [k]: chronomètre (hronometar), charisme (harizma), Christ (Hrist) i chlore (hlor).

Međutim, u drugim grčkim posuđenicama — poput chimie (hemija) i charité (dobrotvornost) i chimérique (maštovit) — CH kombinacija se izgovara kao [ʃ], baš kao i u većini francuskih CH riječi.

Tvrdo G

Tvrdi G zvuk [g] u francuskim riječima poput gâteau (kolač), gonflé (nadut) ili guerre (rat) nastaje kada G neposredno slijede A, O ili U.

Puno je slično tvrdom G u engleskim riječima poput "golf" i "gap". Opet, držat ćete usta u užem položaju kada izgovarate tvrdi G u francuskom.

Meki G

G praćeno sa E, I ili Y bit će meko, sa [ʒ] zvukom koji je sličan francuskom J. Razmislite o riječima poput gentil (lijepo), ange (anđeo), angine (upalo grlo) i gym (teretana).

G + N

GN kombinacija u francuskom se gotovo uvijek nalazi u sredini riječi.

U riječima poput gagnable (pobjedljivo) i ignoble (odvratno) i, naravno, champagne, GN par čini [ɲ] zvuk. Zvuči vrlo slično GN kombinaciji u riječi "lasagna", koju je engleski jezik apsorbovao iz italijanskog.

Postoji nekoliko izuzetaka od ovog pravila izgovora. Na primjer, u ignition (paljenje) i agnosticisme (agnosticizam), G i N se izgovaraju odvojeno, pri čemu se G izgovara tvrdo, kao [g].

H

Francuski H je posebno stidljiv suglasnik, postajući čujan samo u CH kombinaciji. Smatran suglasnikom kada je "aspiriran" — iako se zapravo još uvijek ne izgovara — H se tretira kao samoglasnik kada je "nijem". H je često aspiriran u posuđenicama.

Hauteur (visina) i haut (visok), na primjer, počinju sa aspiriranim H. Obje ove riječi su ušle u francuski jezik kao posuđenice iz frankiskog, germanskog jezika. Budući da je H bio izgovaran u frankiskoj verziji ovih riječi, H u francuskoj verziji — iako zapravo nije čujno — tretira se kao bilo koji drugi suglasnik.

Kao rezultat, hauteur sa svojim određenim članom je la hauteur (a ne "l’hauteur"). Suprotstavite ovo sa l’homme (čovjek) ili l’hôtel (hotel), imenicama koje počinju sa H muet (nijemim).

Drugi primjeri H kao suglasnika su la haine (mržnja) i la hâte (žurba).

L

L se normalno izgovara [l] kada je samostalan, kao u riječi liste (lista) ili laine (vuna).

Dvostruko L

Kada je udvostručen i smješten između I i E, kao u riječima poput billet (karta) ili fille (djevojčica), LL zvuči kao [j].

Međutim, kada je LL zatvoren sa obje strane sa E, kao u elle (ona) — ili barem s jedne strane sa A ili O, kao u ballet (balet) i collaborateur (saradnik) — LL se izgovara [l].

Završno L

Na kraju riječi poput bal (ples) i fil (konac), L se općenito izgovara kao [l]. Ipak, u riječima sa polusamoglasnicima, poput ail (bijeli luk) i œil (oko), L se izgovara [j] — što bi moglo biti pogrešno shvaćeno kao nijemo, ako se brzo izgovori.

M i N

Suglasnici M i N ponašaju se slično jedan drugom u francuskom.

Početno M i N

Na početku riječi, M se izgovara kao [m] i N se izgovara kao [n] — bez obzira na samoglasnike koji ih slijede. Neki primjeri uključuju ma (moj [ženskog roda]), mec (momak), nature (priroda) i nuage (oblak).

Samostalno ili dvostruko M ili N

Kada su udvostručeni u sredini riječi, M i N ne uzrokuju da se prethodni samoglasnici nazalizuju. Umjesto toga, izgovaraju se slično kao u engleskom, kao u comme (kao) ili cannelle (cimet).

Također postoje neke riječi sa jednim M ili N u sredini, kao što su camion (kamion) i canard (patka), u kojima se nazalizovani samoglasnik ne pojavljuje i ovi suglasnici su potpuno izgovoreni. To je zato što su u odvojenim slogovima od prethodnih samoglasnika.

Suglasnici i nazalizovani samoglasnici

M ili N u francuskom — ili čak MP, NG ili NT — ponekad mogu uzrokovati nazalizovani (nazalni) samoglasnik. To znači da se završni suglasnik izgovara kao vibracija u vašem nosu, umjesto vašim jezikom, zubima ili nepcem. Ovo se često događa na kraju riječi ili sloga.

Riječi za M ili MP* nakon samoglasnika uključuju parfum (parfem), prénom (ime), champ (polje) i camp (kamp).

* Riječ kao compliqué (komplikovano) je izuzetak, jer je M dio nazalizovanog samoglasnika, ali se P izgovara kao [p]. U ovom slučaju, to je zato što su M i P u dva odvojena sloga, iako P direktno slijedi M u riječi.

Riječi za N ili NG* ili NT* nakon samoglasnika uključuju bon (dobro), bien (dobro), concentration (koncentracija), long (dug), sang (krv), shampooing (šampon), tant (toliko) i comment (kako).

*Čest izuzetak od nazalizacije za završno NG često se vidi u posuđenicama poput camping (kampovanje), shopping (kupovina) i parking (parking). U ovim riječima, završno NG se izgovara [ŋ], kao što bi bilo u originalnim engleskim riječima.

Također, ako se NG ili NT pojave zajedno u sredini riječi, ali u odvojenim slogovima, G ili T bi se izgovarali odvojeno. Riječ congrégation (kongregacija) je dobar primjer ovog ponašanja, kao i cantique (hvalospjev).

P

Francuski P se obično izgovara [p] kao u engleskom, kao u riječima patron (šef), peser (vagnuti) i pique-nique (piknik).

Kao u engleskom, PH u francuskom zvuči kao [f], kao u riječima poput phrase (rečenica, fraza).

U određenim riječima grčkog porijekla, P ispred S se lagano izgovara. Čut ćete slab početni [p] zvuk na početku riječi poput psychologue (psiholog), pseudonyme (pseudonim) i psaume (psalam). (U odgovarajućim engleskim riječima, P na početku ovih grčkih posuđenica je nijem.)

Francuski P je ponekad nijem kao završni, posebno kada se koristi nakon M. Postoje neki izuzetci od ovoga, poput cap (rt [geografski]).

Q

Francuski Q se gotovo uvijek uparuje sa U i izgovara se kao [k], kao u riječima poput qualité (kvalitet), que (da), qui (ko) i quotidien (dnevni).

Ponekad, QU kombinacija može biti izgovorena kao [kw]. Quad (terensko vozilo) je posuđenica iz engleskog. Odnosi se na "quad bike" i izgovara se [kwad] u francuskom — slično kao što bi bilo u engleskom.

Rijetko, kada se Q nađe bez U u francuskom, još uvijek zvuči kao [k]. Najčešće korišteni primjeri ovoga su cinq (pet) i coq (pijetao).

R

Slovo R u francuskom se čujno izgovara na početku i u tijelu francuskih riječi. Oni završni R-ovi postaju malo compliqués (komplikovani).

U imenicama, pridjevima i veznicima koji završavaju na –ER, R je općenito čujan kao [ʀ]: hiver (zima), plaisir (zadovoljstvo), cher (dragi), pur (čist) i car (jer).

Infinitivi različitih tipova glagola slijede različita pravila, iako imaju slične završetke.

I -IR glagoli i -ER glagoli imaju infinitiv koji završava sa R. Završni R se izgovara u –IR glagolima poput finir (završiti) i ouvrir (otvoriti), ali ne u –ER glagolima poput aller (ići) ili chanter (pjevati).

S

Na početku riječi, francuski S zvuči mnogo kao engleski, bilo da je samostalan ili uparen sa drugim suglasnikom u riječima poput stage (praksa), sceptre (žezlo) ili spacieux (prostran). Isto vrijedi kada je S postavljen ispred bilo kojeg samoglasnika.

Unutar riječi, francuski S proizvodi [z] zvuk kada je samostalan — kao u poison (otrov) — i [s] zvuk kada je udvostručen — kao u poisson (riba). (Mogu vam reći iz neugodnog ličnog iskustva da je važno napraviti pravu razliku između ova dva zvuka!)

Nijem završni S

S je često nijem na kraju francuskih riječi, iako postoje trenuci kada se izgovara. Na primjer, S u les (određeni član [množina]) samostalno je nijem. Ispred samoglasnika, međutim, S bi se izgovaralo kao [z]. Ovo možete čuti u les Invalides (pariski memorijalni kompleks koji uključuje Napoleonovu grobnicu).

T

Izgovor slova T u francuskom može zavisiti od njegovog položaja u riječi, slova koja ga okružuju i čak da li se nalazi u imenici ili glagolu.

Općenito zvuči kao [t] u većini riječi, kao što je tarte (torta). Ovo vrijedi čak i kada je uparen sa H u riječima poput menthe (nana).

T praćeno sa I

Francuski T, kada ga neposredno slijedi I, može zvučati kao [sj] u nekim imenicama, poput patience (strpljenje) i natation (plivanje).

Ovo nije slučaj, međutim, u konjugiranim -IR glagolima kao što su sortions ([mi] izlazimo). Također, ako S dođe ispred T, kao u vestiaire (garderoba), T se izgovara kao [t], odvojeno od I koji ga slijedi.

Nijem završni T

T je općenito nijem na samom kraju francuske riječi, kao u sortait ([on/ona] je izlazio) ili bout (kraj).

Ako slijedi riječ koja počinje samoglasnikom, T bi se izgovarao. Na primjer, T u c’est (to je) samostalno bi bio nijem. Izgovarao bi se kao [t] u frazi c’est un… (to je…).

Završni T u nekim riječima, kao što je but (cilj), se gotovo uvijek izgovara — barem u Francuskoj. (U Kanadi može biti nijem.)

W

Nećete vidjeti W korišten u francuskom puno. Pojavljuje se kod posuđenica i može zvučati kao [v] ili [w].

U wagon (vagon), na primjer, izgovara se kao [v] u Francuskoj i Kanadi — ali kao [w] u Belgiji.

X

Francuski X se može izgovoriti na jedan od tri načina: [ɡz], [ks] ili [s].

U exiger (zahtijevati) i examen (ispit), X zvuči kao [ɡz].

U riječima poput fax (faks), maximum (maksimum) i laxiste (popustljiv), gdje postoji A neposredno prije X, X se izgovara kao [ks].

X u dvije vrlo uobičajene riječi, dix (deset) i six (šest), zvuči kao [s].

Y

Baš kao i u engleskom, Y u francuskom može biti i suglasnik i samoglasnik.

Y samostalno je prijedlog koji znači "tamo". Kao takav, izgovara se kao samoglasnik, kao u frazama on y va (idemo [tamo]) i il y a (postoji).

Na početku riječi poput yeux (oči), yaourt (jogurt) i yoga (joga), francuski Y se tretira kao suglasnik i izgovara se kao [ˈj].

Z

Z na početku francuske riječi zvuči kao [z], slično kao što bi se izgovaralo u engleskom. Na primjer, zèbre (zebra) i zéro (nula) oba počinju sa [z] zvukom.

Na kraju riječi, međutim, Z je često nijem. Razmislite o vous (vi [množina/formalno]) obliku mnogih imperativnih glagola poput allez (idite), avez (imajte) ili écoutez (slušajte). Ili prilozima kao assez (dosta).

Kako vježbati francuske suglasnike

Da biste vježbali francuske suglasnike tako da vam postanu druga priroda, možete iskoristiti nekoliko različitih oblika medija i modaliteta učenja.

Vježbajte slušanje

Počevši sa audio-samo francuskim vježbanjem slušanja pomoći će vam da obučite uši da prepoznaju zvukove francuskih suglasnika. Francuska muzika u svim zamislivim žanrovima pruža raznoliku praksu slušanja.

Ako vam je radio više po volji, niz francuskih podcastova može vam pružiti slično iskustvo koje će također održavati vaše uši prilagođenim zvucima francuskih suglasnika.

Slušajte sa titlovima na video snimcima

Video sa titlovima vam pruža priliku da kombinujete audio sa čitanjem, kao i vizuelne tragove.

Dok gledate francuski video sa titlovima, možete čitati riječi dok ih čujete izgovorene u kontekstu. Gledajte lica i položaje usta govornika da vidite kako proizvode zvukove koje čujete.

Lingflix je dobar resurs za ovo. Lingflix uzima autentične video snimke — poput muzičkih spotova, filmskih trejlera, vijesti i inspirativnih govora — i pretvara ih u personalizovane lekcije za učenje jezika. Možete probati Lingflix besplatno 2 sedmice. Posjetite web stranicu ili preuzmite iOS aplikaciju ili Android aplikaciju. P.S. Kliknite ovdje da iskoristite našu trenutnu rasprodaju! (Ističe krajem ovog mjeseca.)

Čitajte uz audioknjige

Također možete pokušati slušati francuske audioknjige. Plus, dok koristite resurse kao što su Spotify i LibriVox u kombinaciji sa pisanim tekstovima, možete dobiti izvorni francuski izgovor suglasnika za mnoštvo riječi.

Sa ogromnim katalogom besplatnih francuskih knjiga sa sajtova poput Project Gutenberg, imat ćete sate čitanja i vježbanja slušanja sa francuskim suglasnicima.

Pišite diktat

Sajtovi poput Kwiziq i Speechling pružaju francuske tekstove koje možete zapisivati dok slušate. Kada završite svaku vježbu, koristite ključ za odgovore da procijenite svoje razumijevanje izgovora francuskih suglasnika.

Vježbajte govor

Nakon što ste čuli zvukove francuskih suglasnika iz različitih multimedijalnih izvora, možete svoje znanje staviti u praktičnu upotrebu na nekoliko načina. Francuska konverzacija će vam omogućiti da izgovarate francuske suglasnike u kontekstu, sa partnerom za razgovor koji vam može dati povratnu informaciju.

Još uvijek malo previše stidljivi da vodite raspravu na francuskom? Pokušajte sa francuskim "shadowingom", vrlo specifičnom metodom za ponavljanje francuskog audio sadržaja koja vas prisiljava da oponašate izvorne zvukove suglasnika koje čujete.

Ça y est (to je to): suglasnici od B do Z. Sa ovim smjernicama za savladavanje francuskih suglasnika, možete izgovarati francuske riječi samouvjerenije i nećete se izgubiti u divljini zbunjenosti suglasnika.